Kada pomislimo na bioluminiscenciju, sposobnost živog bića da samostalno ili uz pomoć simbiota “proizvede” svjetlo, obično se odmah sjetimo krijesnica (svitaca), ali u prirodi postoji još mnogo fascinantnih bioluminiscentnih organizama koje nemamo priliku da vidimo u svojim vrtovima ili obližnjim livadama, a ovo su neki od njih:
Pronađene uglavnom u umjerenim i tropskim klimatskim uvjetima, do sad je otkriveno više od 70 vrsta bioluminiscentnih gljiva, a sve pripadju porodici Agaricaceae. No, sve ove gljive ne svijetle dovoljno jako da bi ih mogli vidjeti u sumraku, pa čak ni u mrklom mraku, već samo pod mikroskopom, ali zato neke vrste proizvode dovoljno jako svijetlo da se mogu uočiti čak i tokom dana.
Jedna od takvih je Panellus stipticus (slika iznad), poznata kao gorka kamenica. Ove gljive ne svijetle samo u mrklom mraku, već i kada je svjetlo makar malo prigušeno. S obzirom da uglavnom nastanjuju trula stabla, i to samo kada im uslovi u potpunosti odgovaraju, kao što su temperatura i vlaga, one se i ne viđaju previše često (kako svijetle).
Watasenia scintillans, također poznata kao svijetleća enope lignja ili krijesnica lignja, je jedina vrsta u rodu Watasenia. Njeno tijelo je prekriveno sitnim tačkicama (fotopore), stanicama koje proizvode svjetlo i koje joj omogućuju da prikaže uzorak (pattern) koji god želi. Na primjer, tokom dana one ‘upale’ samo donje stanice, kako bi se bolje kamuflirale i sakrile od predatora koji vrebaju ispod.
W. scintillans žive u Zapadnom Tihom oceanu na dubini od 183 do 366 metara i samo su jedno od brojnih morskih bića koja mogu svijetliti u mraku. Iako obično ‘pale’ samo dijelove tijela koji im odgovaraju, u sezoni parenja u potpunosti svijetle kako bi privukle partnera.
Noctiluca scintillans (Morska Iskra), je vrsta dinoflagelata koje svijetle kada su uznemirene. Ovi sićušni organizmi se mogu pronaći diljem svijeta i to često uz obalu. Ponekad, kada ih valovi uznemire oni stvaraju očaravajući prozor: boje cijelu plažu u neon plavu svijetlost koja naprosto ostavlja bez daha.
Jedan od primjera njihove aktivnosti može se i danas vidjeti u Gipsland jezerima u Australiji (slika iznad). Iako svjetlost nije toliko intenzivna kao prije, Noctiluca scintillans se još uvijek s vremena na vrijeme uznemire i oduševe sve slučajne prolaznike.
Rebraši su najjednostavniji oblik pravih mnogostaničara koji se zajedno sa žarnjacima svrstavaju u skupinu mješinaca. (wikipedia). Iako izgledaju kao meduze, zbog nedostatka nekih osnovnih karakteristika oni se ne mogu vezati za njih. Trenutno je poznato oko 150 vrsta, od kojih neke žive u plitkim, dok druge u dubokim dijelovima oceana širom svijeta.
Mnogi planktonski rebraši proizvode fascinantni dugin efekt, koji ne uzrokuje bioluminiscencija već difrakcija, ali je većina vrsta također i bioluminiscentna, te obično svijetle neon plavom ili neon zelenom bojom i mogu se vidjeti samo u mrklom mraku.
Arachnocampa luminosa je vrsta malenih muha koje imaju bioluminiscentne larve. One su jedna od jako posjećenih turističkih atrakcija u Waitomo Glowworm Caves, pećini koja se nalazi u Waitomu, na Sjevernom dijelu Novog Zelanda, čiji strop izgleda kao noćno ljetno nebo sa bezbroj zvijezda.
Ovi organizmi su endemski za Novi Zeland, a pored Waitomo Glowworm Caves mogu se pronaći na još nekoliko lokacija na sjeveru i jugu otoka. S obzirom da žive u područjima gdje ljudi intenzivno uzagaju stoku i sijeku šume, njihovo prirodno stanište se iz godine u godinu smanjuje.
Moglo bi vam se svidjeti i...
Preporučujemo:
Tagovano kao: Bioluminiscencija, zanimljivosti, životinje
