U trgovinama je uvijek sve svježe, sve je prirodno i naravno prepuno vitamina. Svaki proizvod je bez aditiva – i svaki je zdrav za vas.
Tako bar piše na etiketama. Ali, stvarnost je ipak malo drugačija…
Svi smo vidjeli ogromne, dugačke police prepune raznih brandova sokova, koji se takmiče čije će pakovanje biti ‘što prirodnije’ sa velikim natpisima 100% prirodno i sa velikim prelijepim slikama voća, neizostavni spisak vitamina i naravno riječ: svježe.
A zašto im i ne bi vjerovali. Sokovi nisu kobasice, ako praviš sok od jabuke, iscjediš jabuku – i dobiješ sok… Ipak… imamo razloga da budemo skeptični, jer svi ti svježi sokovi mogu biti stari i po godinu dana.
Da li ste se ikada zapitali zbog čega 100% prirodni, svježe iscijeđeni sokovi – bez additiva, kako piše na njima mogu biti tako različitih ukusa?
Proces pravljenja soka stvarno počinje cijeđenjem voća… nažalost, tu se svi ‘normalni’ dijelovi procesa završavaju. Iscijeđeni sok se odmah pohranjuje u ogromne spremnike iz kojih se uklanja kisik – što omogućuje tekućini da stoji i godinu dana bez kvarenja. Na taj način kompanije mogu iporučiti sokove tokom cijele godine, bez obzira da li je sezona voća ili ne.
Ok, dakle sok nije svijež. Ali to nije sve.
U procesu uklanjanja kisika iz spremnika, gubi se okus soka. Sada imate prepune spremnike tekućine koja ima ukus papira… Zbog toga postoje posebne hemikalije koje se zovu ‘paketi okusa’ i koje uglavnom proizvode one iste kompanije koje proizvode i parfeme. Ove hemikalije se dodaju u tekućinu koja ima ukus papira – i eto ga: vaš 100% prirodni sok je serviran.
Zbog velikog broja ‘rupa u zakonu’, većina kompanija se uopšte ne zamara s idejom da napiše stvarni sastav soka.
Stvaranje meda se čini kao jednostavan proces: pčele ga stvore, medvjed ukrade a vi ga pojedete (ili nešto slično tome). Ali ono što bi nas trebalo zabrinuti je činjenica da većina kompanija koje se bave prodajom meda, kupuju isti u Kini – državi koja pravi biber od blata.
Često se iz ovog meda filtrira polen – kako bi se prikrilo porijeklo istog, a zatim dodaje sirup od kukuruza, kao i umjetna sladila. Iako se po zakonu proizvod se ne smije zvati ‘med’ ukoliko nema polena u sebi, ispitivanjem je utvrđeno da većina popularnih brandova nisu imali ni jedne jedine trunke.
Već desetljećima, sočna, 100% prirodna piletina je prepuna raznoraznih stvari, u koje spadaju čak i govedina i svinjski otpad. Ovo je posebno loša vijest za židove, hinduse i muslimane (ili pripadnike bilo koje druge religije gdje se izričito zabranjuje upotreba svinjetine).
Čak i kada ste sigurni da piletina na vašem stolu nije ‘nakljukana’ otpadom iz mesne industrije, i dalje je vjerovatnoća da jedete 100% prirodnu piletinu jako, jako niska. Još od 70tih godina redovna praksa je ‘pumpanje’ pilića nečim što se zove pojačivači okusa.
Industrija objašnjava da ovaj proces dodaje sočnost piletini koja bi inače bila previše mršava i žilava. Naravno, zaboravljaju spomenuti i činjenicu da je piletina žilava i mršava jer se koke uzgajaju u užasnim uslovima – kako bi se piletina proizvodila što brže i u što većim količinama.
Piletina se redovno ‘pumpa’ sve dok supstance, koje ne bi ni po koju cijenu trebale biti tu, ne zauzmu i do 30% pileta. Nije ni čudo da je naplaćuju po kilogramu…
Naravno, možete pokušati izbjeći ovu hibridnu piletinu kupovanjem samo one koja ima “100 posto prirodno” otisnuto na etiketi, iako ćete dobiti istu, sočnu (napumpanu) piletinu. Zbog rupa u propisima, sva piletina – napumpana ili ne – može biti označena kao potpuno prirodni proizvod…
Iako je u osnovi samo mast, maslinovo ulje je jedan od onih proizvoda koji su označeni kao “dobre masti”. Naučnici tvrde da maslinovo ulje može pomoći pri sprječavanju srčanih bolesti i generalno boljem životu… samo šteta je što ga vjerovatno nikada nećete ni probati.
Koliko god ludo zvučalo, maslinovo ulje je jedan od glavnih biznisa Talijanske mafije.
Dovoljna je i sama činjenica da je Joe Profaci, stvarni Don koji je poslužio i kao inspiracija legendarnom liku Don Vito Corleoneu iz kultnog filma Kum, bio je poznat pod nadimkom “Kralj Maslinovog Ulja.” Dokazi upućuju na to da je posao u sjenci vezan za maslinovo ulje bio veliki problem u svijetu već stoljećima. Čak su i drevni Sumerani imali svoje male mafije maslinovog ulja.
Ulje koje danas stigne do nas sadrži samo malu količinu maslina, uglavnom se u svakoj boci nalazi i do 80% dodataka, od čega najviše jeftinog suncokretovog ulja. To jest, ako ste kupili brand u kojem se uopšte nalaze masline.
Ali zašto bi se neko gnjavio sa zakonom oko običnog ulja koje košta par eura? Upravo zato što je posao u sjenci sa maslinovim uljem jednako profitabilan poslu sa kokainom!
Ukoliko ste donjeli kući svjež sočni odrezak, nemate razloga za brigu. Nismo tu da vam kažemo da to nije odrezak – šta više, velike su šanse da je to više odrezaka – i još poneka sitnica koja se usput našla na podu klaonice.
Vjerovatno nikada niste imali priliku da čujete za supstancu koja se zove ‘transglutaminaza’ ili jednostavnije rečeno – ljepilo za meso. Ovu supstancu bi trebali koristit samo kuhari koji žele da spoje razne dijelove mesa u skupim obrocima koji se mogu naručiti u restoranima, ali nažalost – redovno se koristi i u klaonicama.
Tokom izuzetno industrijalizovanog procesa pretvaranja životinje u ukusnu hranu, dosta mesa postane ‘neupotrbljivi otpad’. Ovi otpadni komadi se zaljepe transglutaminazom – i to tako dobro da novi komad mesa izgleda kao i bilo koji drugi skupi odrezak.
Budući da proces ne ostavlja trag, i transglutaminaza nije među stvarima koje se moraju istaknuti na tablici sastojaka, ne postoji način da znate da li jedete jedan kvalitetan odrezak ili onaj napravljen od mesnog otpada.
Ovaj proces ne samo da vam prodaje otpatke za cijenu vrhunskog mesa, već predstavlja i opasnost po zdravlje s obzirom da je nemoguće ući u trag trovanju – pošto se u vašem odresku mogu nalaziti desetine krava.
Ljepilo za meso savršeno funkcioniše i kod piletine i morskih polodova – što je opet loša vijest za židove, hinduse i muslimane – jer se ljepilo za meso pravi od kravlje i svinjske krvi.
Moglo bi vam se svidjeti i...
Preporučujemo:
Tagovano kao: lifestyle, maslinovo ulje, med, meso, piletina, prehrambena industrija, zdravlje
