Individualne molekule: novi način pohranjivanja podataka (1.000 puta bolji od dosadašnjih)

Jedno je sigurno – možemo se pohvaliti da živimo u vremenu kada se gotovo svaki dan dešavaju čuda. Imamo privilegiju da u đepu nosimo mobitele koji imaju jaču kompjutersku snagu od NASA-inog računara koji je poslao prvog čovjeka na mjesec. Uređaji postaju sve napredniji i sve manji, a naši zhtjevi sve veći i veći.

Izazov pohranjivanja velikih količina memorije u sve manje digitalne uređaje nije mali podvig, a nedavno, naučnici su uspjeli pohraniti značajne količine podataka koristeći krajnje neobične medije, kao što su DNA i male skupine atoma. Sada, naučnici su uspjeli pohraniti podatke i u pojedinačnim molekulama.

U teoriji, još uvijek eksperimentalna tehnologija međunarodnog tima istraživača na čelu sa naučnicima iz MIT-ja, može povećati postojeće kapacitete za pohranu podataka za hiljadu puta više od dosadašnjih medija.

Metoda je demonstrirana na novom tipu “supramolekula”, koje nastanu vezanjem atoma različitih molekula: fragmenta grafena – čudnovatog materijal koji se sastoji od tankih listova ugljikovih atoma – i atoma cinka.

Ilustracija nove supramolekule izrađene od grafena i atoma cinka

“Dimenzija svake molekule je oko 1 nanometar i zbog toga će nam ova tehnologija omogućiti pohranu podataka oko 1000 terabajta po kvadratnom inču”, napisao je Jagadeesh Moodera, naučnik na MIT-ovom Odjelu za fiziku i direktor laboratorija gdje nova metoda testirana.

“Ideja je da možete imati više i više informacija na raspolaganju u vašem prijenosnom džepnom uređaju “, napisao je Karthik Raman, glavni autor rada za online u časopis Nature. “Dakle, ako ovo postane tehnologija, u naše postojeće prijenosne uređaje možemo pohraniti 1.000 puta više informacija u obliku dokumenata ili muzike ili kvalitetnih video datoteka.”

Nažalost, kao i većina eksperimentalne tehnologije koja zvuči tako nevjerojatno, molekularne ćelije memorije još uvijek ne pružaju dovoljno snage za komercijalne uređaje. Međutim, polje je obećavajuće, a nakon što su naučnici već riješili nekoliko problema, kao što je funkcionalnost ovih memorijskih molekula samo na sobnoj temperaturi blizu apsolutne nule, moglo bi se reći da su neki od najvećih problema već riješeni.

Kompletan istraživački rad možete pročitati na Nature.com