Intervju sa fotografom: Maja Topčagić

Kažu da put od hiljadu milja započinje samo jednim korakom, a Pixelizam je upravo napravio svoj prvi korak i krenuo na daleki put predstavljanja umjetnika iz regije. Počinjemo sa mladom umjetnicom inspirisanom bajkama, maštanjem i snovima: Majom Topčagić iz Bihaća, BiH.

Za početak, recite nam nešto o sebi

Moje ime je Maja Topčagić, rođena sam u Bihaću i imam 23 godine. Završila sam matematiku i informatiku u Bihaću, trenutno sam 5. godina na masteru na PMF-u u Sarajevu. Mnogi me pitaju za spoj matematike i umjetnosti, vjerovatno sam neki izuzetak, ali podjednako volim i matematiku i fotografiju. Možda mi je fotografija ipak malo draža jer to nisam morala učiti i studirati nego sam sama istraživala u slobodno vrijeme. Zaljubila sam se u fotografiju jer ona omugućava hvatanje trenutaka u vremenu koji se ne mogu ponoviti. Mogu biti slični, ali nikada isti. Ne možemo zaustaviti vrijeme, ali možemo zaustaviti trenutke kroz fotografiju i to me najviše privlači… Svaka fotografija krije djelić mene, pa tako i dio moje ličnosti.

Kako i kada ste se počeli baviti fotografijom?

Fotografijom sam se počela baviti kad sam dobila svoj prvi digitalni fotoaparat prije par godina. Dobila sam ga na poklon od osobe koja je željela nagraditi rad i ljubav prema fotografiji jedne mlade osobe, a ta osoba sam njegovim odabirom bila baš ja. Tad sam slikala mobitelom i nisam si mogla priuštiti digitalac, a iz nekog nepoznatog razloga ta osoba se odlučila prestati baviti fotografijom i objavila da će aparat pokloniti osobi koja to najviše zaslužuje.Ta vijest je objavljena na lokalnom forumu i kad sam to vidjela skoro sam pala u nesvijest. Još nisam upoznala osobu koja mi ga je poklonila, ali mi je uljepšala život, i od tada je fotografija postala moja velika ljubav. To me uvjerilo da ima dobrih ljudi na svijetu i da ako nešto stvarno jako želiš to ćeš i dobiti.  Zauvijek ću biti zahvalna čovjeku s nadimkom Budohodža iz Cazina.

Možete li nam reći nešto više o Vašoj saradnji sa prestižnim časopisom Vogue

Na web stranici vogue.it moguće je napraviti portfolio s fotografijama. “Vogue” selektira najbolje i samo one fotografije koje odobri objave na portfoliu. Jedan dan dobila sam mail od kompanije “Art + Commerce” iz New Yorka, koja sarađuje s “Vogue Italia”. S njima sam potpisala ugovor na godinu dana. Oni licenciraju moje fotografije, koje je “Vogue” prethodno odobrio na svojoj stranici, i mogu ih prodavati za razne editorijale, covere knjiga, časopise, billboarde i tako dalje. Ustvari, oni su zastupnici mojih fotografija i predlažu klijentima odabir odgovarajućih, u zavisnosti od toga šta njima treba. Nadam se da će u skorijoj budućnosti osvanuti negdje u nekom svjetskom časopisu.

Kako biste opisali svoj stil?

Inspirisana sam bajkama, maštanjem i snovima pa želim da što bolje prikažem svima svoje viđenje svijeta i ujedno svoje podsvijesti kao bajkovite surealnosti. Bajke nisu bijeg od stvarnosti, one su samo način na koji se može vidjeti svijet oko sebe – ni u bajkama nije sve crno-bijelo, kao ni trenuci koje uhvatimo i zabilježimo u vremenu, niti postoji takva magija koja će vam samo tako stvoriti sve što ste ikada poželjeli. Zato sam se ja odlučila za takav stil u fotografiji, da svima omogućim, bar tokom gledanja fotografija, ulazak u predivni svijet mašte.

Koju opremu koristite?

Koristim fotoaparat Canon 550D sa objektivom 50mm f/1.8 i to je za sad jedini objektiv koji imam. Fotografija je veoma skup hobi, nadam se da ću si moći uskoro priuštiti još par objektiva koje želim.

Da li se u budućnosti vidite kao “full-time” profesionalni fotograf (nadamo se da je odgovor pozitivan)?

Naravno, kada bi mi se pružila prilika da radim kao fotograf u nekom modnom časopisu ili slično. Uvijek mi je bila želja da radim fotografije za National Geographic i putujem po svijetu, no to su samo snovi. Bila bih najsretnija djevojka na svijetu kada bih mogla živjeti od fotografije, ali to za sada, nažalost, u BiH nije moguće. Sve što sam naučila o fotografiji naučila sam sama, i iako sam samo amater i fotografija mi je hobi, trudim se i radim u nadi da ću jednom ostvariti san da se fotografijom bavim  profesionalno.

Kako biste Vi definirali umjetnost?

Umjetnost je za mene umijeće prenošenja vlastite poruke širokoj javnosti, ili barem dijelu. Svi smo drugačiji i svako svoju priču prenosi na drugačiji način, bitno je da ona u ljudima probudi emocije i potakne ih na razmišljanje. Nešto najljepše kod umjetnosti je to da jedino što ostaje poslije tebe je to što si stvorio, tvoj životni rad i trud, tvoje umjetničko djelo, ma kakvo ono bilo. Spoznaja da si nešto ostavio svijetu poslije tebe te čini potpunim, ostavio si trag negdje i nekad.

„Umjetnost nastaje iz naše želje za ljepotom i istinom i iz naše spoznaje da one nisu istovjetne. „ Oden

Prava fotografija govori sama za sebe, priča neku priču. Autor ne mora ništa da kaže, a ona govori 1000 riječi. Kada ljudi prepoznaju i osjete emociju kroz jednu fotografiju, to je onda prava fotografija. Fotografija treba da bude nešto jednostavno što će zainteresirati ljude, nešto magično što će im probuditi maštu jer živimo u jednoličnom surovom svijetu u kojem je potrebno malo bijega od stvarnosti. Ali, najbitnije od svega je da fotografija ispriča priču, najbolju moguću priču.

U nastavku uživajte u prekrasnim fotografijama Maje Topčagić, a više njenih radova možete pogledati na Facebook grupi Angelica photography, kao i na stranici 500px.com

Maja Topčagić