Već znamo da sa listovima od ugljikovih atoma, također poznatim kao grafen, možemo praviti čuda, tako da ne bi trebalo biti iznenađenje da cijevi od ugljika mogu biti još impresivnije. Naučnici u Njemačkoj su eksperimentirali s potencijalom tih cijevi i otkrili da ih preplitanjem na nano i mikro razini mogu koristiti kao materijal nazvan aerografit.
Zašto je aerografit toliko poseban? Zato što je najlakši materijala u svijetu.
Naučnici sa Sveučilišta Kiel i Hamburškog Univerziteta Tehnoloije su zajednički stvorili materijal koji ima zapanjujuće nisku gustoću .02 miligrama po kubičnom centimetru, što je znatno poboljšanje od aerogela, prethodnog rekordera koji je, u svom najboljem svijetlu, imao gustoću od 0,1 miligrama po kubnom centimetru. Aerografit je 75 puta lakši od prosječnog stiropora, ima 5000 puta manju gustoću od vode… i 6 puta je lakši od zraka!
Nakon što su završili niz testova, naučnici su došli do zaključka da se materijal može kompresovati i do 95%, i nakon toga vratiti u prvobitno stanje – bez ikakvih oštećenja, kao i da može absorbirati svjetlost.
Ne, ne lebdi. Razlog zašto se to ne dešava je taj da je aerografit toliko ‘šuplikav’ da je doslovno ‘natopljen’ zrakom. Ako možete isisati zrak iz njega i zpečatiti ga takvog, aerografit bi lebdio.
U svom konačnom obliku, aerografit je crn, može izdržati velike količine kompresije, ima dobru čvrstoću i može provoditi struju. Kao rezultat tih osobina, mogao bi biti upotrebljen u baterijama, filtriranju zraka i kao vodootporni materijal.
Krajnji potencijal aerografitaje još uvijek nije moguće predvidjeti, ali i sama činjenica da postoji, već oduzima dah naučnicima širom svijeta.
Pogledajte kako komadići aerografita ‘plešu’ između naelektrisane plastične šipke i stola.
Moglo bi vam se svidjeti i...
Preporučujemo:
Tagovano kao: aerografit, nauka, sci-tech, tehnologija, vazduh
