Priča o domaćim psima: Kako je sivi vuk postao čovjekov najbolji prijatelj?

Odnos između čovjeka i psa je duboko usađen u našu kulturu i psihu. Ali naši najbolji prijatelji, kako mnogi zovu pse, nisu oduvijek bili slatki, čupavi, simpatični i prijateljski nastrojeni. Domaći pas, Canis familiaris, je izravni potomak sivog vuka, Canis lupus: Drugim riječima, psi kakve danas poznajemo su zapravo pripitomljeni vukovi.

Tokom vremena i selektivnog ukrštavanja, ponašanje i fizički izgled ovih inače strašnih predatora su se potpuno promjenili i prilagodili životu sa ljudima. “Niti jedna druga vrsta nije toliko raznolika,” trvrdi Robert Wayne, evolucijski biolog sa Sveučilišta u Californiji, koji je 1997. godine proveo jednu od najvećih studija vezanu za pseću genetiku i evoluciju.

Charles Darwin je smatrao da su psi nastali ukrštavanjem vukova, kojota i šakala, ali uz pomoć moderne nauke, DNK analiza i molekularne biologije danas sa sigurnošću znamo da svi psi na svijetu dijele samo jednog zajedničkog predaka – sivog vuka.

Iako se ponekad može u divljini sresti jednog usamljenog vuka, normalan društveni život vukova odvija se u čoporu. Vučji čopor se u pravilu sastoji od roditeljskog para i njihovih potomaka, dakle, riječ je o obitelj

Iako u divljini ponekad možete sresti jednog usamljenog vuka, normalan društveni život vukova odvija se u čoporu. Vučji čopor se u pravilu sastoji od roditeljskog para i njihovih potomaka, dakle, riječ je o porodici.

Kako i kada se dogodilo prvo pripitomljavanja je još uvijek stvar spekulacije. DNK analiza objavljena 1997. godine sugeriše da se transformacija počela dešavati prije oko 130.000 godina. To znači da su se vukovi počeli prilagođavati ljudskom društvu dugo prije nego što su ljudi imali naselja i počeli se baviti poljoprivredom.

Prema nekim istraživačima, vukovi su bili jako korisni privezani oko logorske vatre kako bi otjerali druge, još strašnije predatore. Drugi istraživači opet tvrde da je to samo mit i da se ljudi nisu prilagodili vukovima – već vukovi ljudima. Neki stručnjaci tvrde da su vukovi iskoristili ljudsku slabost, empatiju, i na taj način se zaštitili od ekstremne hladnoće i surovih zima tokom kojih bi bez ljudske pomoći sigurno uginuli od gladi ili se smrzli.

“Ljudi su već bili uspješni lovci i bez vukova, uspješniji od svih ostalih velikih zvijeri. Najvjerojatnije, vuk je prišao nama, a ne obrnuto, vjerojatno dok su rovarili oko deponija smeća na rubu ljudskih naselja. Vukovi, koji su bili hrabri i agresivni bili bi ubijeni, dok su oni koji su bili prijateljski nastrojeni preživljavali.” – Dr. Brian Hare, Direktor Duke Canine Cognition Centera i Vanessa Woods istraživač na Duke University (za National Geographic).

Da li smo mi pripitomili vuka, ili je vuk pripitomio nas i dalje je predmet rasprave u naučnim krugovima.

sivi-vuk1

Vukovi su jako zaštitnički nastrojeni što se teritorija tiče ali sukobi čopora nisu česti jer se obično međusobno izbjegavaju. Na vrhu svakog čopora je par alfi, mužjak i ženka. Odmah ispod njih po zapovijednom lancu je beta, a najniži vuk je omega.

 

Transformacija sivog vuka u domaćeg psa

Molekularni dokazi pokazuju da se transformacija sivog vuka u domaćeg psa počela dešavati prije oko 130.000 godina, ali prijateljski odnos između ljudi i pasa kakav danas poznajemo star je najmanje 15.000 godina, što čini pse vjerovatno i prvim životinjama koje su pripitomljene.

Čak i ako je jasno da psi potječu od vukova, još uvijek u potpunosti nije jasno kako je tačno do toga došlo. Kako god bilo, vukovi su u jednom trenutku počeli živjeti s ljudima. Vremenom su ljudi počeli selektivno uzgajati ove vukove-pse, sve dok na kraju nisu stvorili raznolikost pasa koje danas vidimo.

Usljed konstantnog ukrštavanja sada već podvrsta divljih vukova, odnosno domaćih pasa, psi su se počeli začajno razlikovati od svojih predaka. Pored toga što su promjenili ćud i prilagodili je prijateljski nastrojenim ljudima, psi su promjenili i strukturu svog tijela.

Dok su gubici stoke koji se pripisuju vukovina nesporni, napadi na čovjeka nikada nisu dokazani. Sigurni dokazi da je zdravi vuk napao čovjeka nikada nisu podastrti, niti u sjevernoj Americi, niti u Europi.

Dok su gubici stoke koji se pripisuju vukovina nesporni, napadi na čovjeka nikada nisu dokazani. Niti u sjevernoj Americi, niti u Europi.

“Većina pasa danas ima manju lubanju, manje zube i manje mozgove od njihovoh kolega u divljini,” tvrdi Ray Coppinger, profesor biologije na Hampshire Koledžu u Amherstu, Massachusetts, koji je proveo godine studirajući evoluciju i ponašanje pasa. “Psi i vukovi se razlikuju i u ponašanju. Na primjer, ženka psa obično ima tjeranje dva puta godišnje, dok ženka vuka ima samo jednom. Štoviše, mnogi odrasli psi mole za hranu, ponašanje tipično za štenad vukova ali ne i odraslih. Psi pozdravljaju i ližu ljude baš kao što i štenad vukova čine sa svojim starješinama u čoporu.”

Vukovi koji su opstali u ljudskim sredinama su vjerovatno bili pojedinci koji su se nastavili ponašati kao štenad čak i kada su odrasli.

U jednom trenutku, ljudi koji su živjeli u blizini ovih prilagođenih vukova shvatili su da oni mogu biti i jako korisni. Prvo, psi laju kada je uljez u blizini. Drugo, njihov njuh je superioran u odnosu na ljudski, te oni mogu mnogo bolje uočiti plijen, pa čak ga i uloviti brže od ljudi.

sivi-vuk2

Do početka razvitka poljoprivrede i stočarstva vuk je bio najrasprostranjenija zvijer na zemlji. Bio je rasprostranjen u cijeloj Europi i Aziji sve do sjeverne Afrike kao u sjevernoj Americi.

Divlji vukovi su grabežljivci i njihovo ponašanje se može opisati u sedam koraka:

1.Orijentacija
2. Posmatranje (‘oči’)
3. Uhođenje
4. Potjera
5. Hvatanje
6. Ugriz koji ubija
7. Ugriz koji kida meso

Da bi preživjeli u divljini, vukovi moraju koristiti svih sedam osobina. Dok su ljudi uzgajali pse, oni su izdvajali pojedince i razbijali ovaj šablon, naglašavajući određene aspekte ponašanja ili umanjivanje ili uklanjanje drugih, ovisno o njihovoj namjeni.

Na primjer, psi ovčari moraju imati jako istančane dvije stavke: drugu i treću, odnosno posmatranje i uhođenje. Često ćete primjetiti da psi ovčari idu za ovcama tako što tijelo spuste što niže do zemlje, što je tipični stav za vuka koji uhodi plijen. Ali nakon nekoliko hiljada godina selektivnog razmnožavanja, ovčar će samo uhoditi, ali ne i uloviti.

Dalmatinci su uzgojeni da imaju nevjerovatnu izdržljivost, Rottweileri su prvenstveno uzgojeni da gone stoku (uglavnom krave), a za velike krave bio je potreban i velik i snažan pas. Neki psi su uzgajani da vuku sanke, a neki opet – samo da nam sjede u krilu i prave društvo.

Prije oko 15 miliona godina, pojavio se prvi pravi Canis, Leptocyon, koji je mnogo kasnije postao sivi vuk, a konačno i domaći pas. Nakon 15 miliona godina evolucije, ova divlja zvijer je postala čovjekov najbolji prijatelj.

Preporučujemo: 10 Stvari koje (vjerovatno) niste znali o psima

Pratite nas:

Moglo bi vam se svidjeti i...

Sponzorisani sadržaj

loading...

Tagovano kao: , , ,