Iako vam se može učiniti da su naši marketi prepuni različitog izbora voća, to je ipak samo mali djelić onoga što nam priroda nudi. U različitim dijelovima svijeta popularno je različito voće. Ono za koje možda nikada niste ni čuli, negdje u svijetu se svakodnevno konzumira.
U nastojanju da napravimo što veći popis neobičnog voća (za naše prostore), ovaj post smo podijelili u više dijelova.
Preporučujemo:
Voće koje (vjerovatno) nikada niste probali – 2. dio
Voće koje (vjerovatno) nikada niste probali – 3. dio
Rambutan (Nephelium lappaceum) dolazi porijeklom iz Indonezije i Malezije, a također prirodno raste i na Tajlandu, u Vijetnamu, na Filipinima, te još nekim državama u jugoistočnoj Aziji. Ime je dobilo po malezijskoj riječi rambut koja znači kosa.
Mekano i hrskavo, sjeme je jestivo, ali samo kada je skuhano. Nekada se vjerovalo da je otrovno, ali u nedavnim studijama je zaključeno da ne samo da nije otrovno, već je i poprilično zdravo. Cijeli oguljeni plod, zajedno sa sjemenom, je jestiv.
Ukus ovog voća je opisan kao “negdje između grejpa, kruške, vanilije.” Ima dvostruko više kalcija od mlijeka, bogato je antioksidansima, te ima šest puta više vitamina C od naranče.
U nekim dijelovima Afrike ovo voće se koristi već dugi niz godina, a jede se i sirovo i kuhano. Od njega se prave sokovi, a čak se koristi i lišće ovog drveta koje se melje i dodaje hrani kao začin. U Evropskoj Uniji prodaja voća Baobaba postala je legalna tek 2008. godine.
Mangostan (Garcinia mangostana) uglavnom raste u jugoistočnoj Aziji, a također raste i u tropskim zemljama Južne Amerike.
Često opisano kao ‘suptilni delikates’, ovo voće je jestivo, te relativno bogato hranjivim tvarima. Zbog ograničenja na uvoz, svjež mangostan nije dostupna u velikom broju zemalja Evrope, iako se ponegdje mogu pronaći konzervisani.
Kruhovac (Artocarpus altilis) je drvo i pold koje raste na tropskim otocima. Ovo voće se uglavnom jede kuhano ili pomiješano sa drugim voćem ili kokosovim puterom.
Bogato je ugljikohidratima, a sastoji se od 70% vode. Također, dobar je izvor vitamina C, kao i tiamina i kalija. Najčešće se jede nakon što se skuha, te pomiješa sa kokosovim mlijekom i zatim ispeče u listovima banane.
Nangka (Artocarpus heterophyllus) je voće koje je jako neobično zbog svoje težine. Samo jedna voćka, dugačka do 90 cm, može biti teška i do 36 kg!
Veoće je puno škroba i vlakana, a okus se može usporediti s kombinacijom jabuke, ananasa i banane. Može se jesti sirovo, iako je najukusnije kada se skuha. Zbog svoje suptilno slatkaste arome, nangka se koristi kao dodatak raznim jelima i kolačima. U nekim zemljama se može pronaći i sladoled sa okusom ovog voća.
Drvena jabuka (Limonia acidissima) dolazi iz Indije i Šri Lanke, a njezin plod ima oklop koji je ‘tvrd kao kamen’. Plod je ljekovit i njegovo stablo se smatra svetim u hindu religiji.
Plod se često koristi kao dodatak pićima i slatkišima, a od njega se pravi i džem. Plod se može jesti i sirov, a popularna kombinacija je drvena jabuka pomiješana sa kokosovim mlijekom. Od njega se također pravi i jako popularno ljetno osvježavajuće piće koje se zove Bael-panna, a koje nastaje miješanjem drvene jabuke sa vodom i raznim začinima.
Aguaje (Mauritia flexuosa), poznato i kao moriche palma, ita, buriti i canangucho je voće koje raste pored močvara i drugih vlažnih područja u tropskoj Južnoj Americi.
Voće je jestivo sirovo, ima visok sadržaj vitamina C, a koristi se za proizvodnju sokova, pekmeza i sladoleda. Od njega se također pravi i vino. Često se koristi i za liječenje opeklina, a niti iz stabla se koriste pri proizvodnji konopaca. Od ovog voća se pravi i ulje za koje je nedavno utvrđeno da filtrira i apsorbuje UV zrake sunca koje izazivaju rak.
Salak, ili zmijsko voće (Salacca zalacca) raste u Indoneziji, Maleziji i Brunejima. Ukus se poredi sa blago slatkim okusom ananasa.
Uzgaja u cijeloj Indoneziji, a postoji najmanje 30 sorti od koji se izdvajaju dvije: Salak pondoh iz Yogyakarta pokrajine i Salak Bali sa otoka Bali. Salak Bali se prodaje na cijelom otoku, i jako je popularan plod među mještanima i turistima. Ova sorta ima ukus mješavine ananasa i soka od limuna.
Monstera (Monstera deliciosa) je biljka koja raste u tropskim prašumama u južnom Meksiku, južno do Kolumbije. Često se uzgaja kao ukrasna biljka, iako su plodovi jestivo i ukusno voće.
Ako se jede nezrelo, moglo bi biti otrovno za tijelo (treba mu godina dana da sazrije). Kada konačno sazrije, ima okus mješavine banane i ananasa, a sadrži pregršt vitamina C. Također pruža instant energiju i izdržljivost.
Cupuaçu (Theobroma grandiflorum) je voće koje raste u tropskim prašumama Amazona, te se uzgaja u džunglama Kolumbije, Bolivije, Perua i na sjeveru Brazila.
Koristi se u proizvodnji slatkiša i slastica, zbog svog ‘čokoladnog ukusa sa okusom ananasa’, a pored toga ima i jako lijep miris. Smatra se super voćem jer je puno vitamina B1, B2, B3, aminokiselina, ima devet antioksidanasa, kalcij, selen, kao i vitamine A i C.
Moglo bi vam se svidjeti i...
Preporučujemo:
Tagovano kao: voće, zanimljivosti
