Kumbhalgarh: Veliki Indijski Zid, drugi najveći zid na svijetu

Kada neko spomene veliki zid, svi odmah pomisle na impresivnu građevinu u Kini, Veliki Kineski Zid izgrađen još u 7. stoljeću prije nove ere. Ali, da li ste znali da i u Indiji postoji jedna slična struktura?

Zid koji okružuje drevnu tvrđavu Kumbhalgarh jedan je od najimpresivnijih građevinskih poduhvata u Indiji. On štiti ogromnu utvrdu koja sadrži više od 300 drevnih hramova, a izgrađen je prije 500 godina, zajedno sa samom Kumbhalgarh utvrdom.

Često ćete čuti različite nazive za ovu ipresivnu strukturu. Neki ga zovu Kumbhalgarh Tvrđava ili Kumbhalgarh zid, dok ga drugi opet zovu Veliki Indijski Zid. Dugačak je 36 kilometara i drugi je najduži kontinuirani zid na planeti – na prvom mjestu je, naravno, daleko poznatiji Kineski zid.

Najširi dio zida je 15 metara debel, prekrasno ukrašen različitim dekoracijama koje su danas turistička atrakcija, a koje su nekada služila kao učinkovito sredstvo odvraćanja stranaca od zida i tvrđave.

Zid je smješten u državi Rajasthan na zapadu Indije. Za njegovu izgradnju bilo je potrebno više od stotinu godina, a u 19. stoljeću je još dodatno proširen. Nekada je služio kao čuvar tajne hramova unutar utvrde, a danas je samo sturktura koja okružuje slabo posjećen muzej za koji gotovo niko i ne zna da postoji (uglavnom zbog udaljenosti lokacije i problema da se do nje stigne).

Pored hramova, zid štiti i plodnu zemlju. Navodno, nekada je na sebi imao toliko svjetiljki da su farmeri mogli raditi danju i noću.

Zid je prvobitno odvajao dva kraljevstva: Mewar i Marwar. U vrijeme velike opasnosti vladari Mewara bi koristili tvrđavu i zidine kao svoje posljednje utočište. Tokom više od pet stotina godina istorije, tvrđava je pala u neprijateljske ruke samo jednom – i to kada je unutar zidina nestalo pitke vode.

Ipak, unatoč njegovoj veličini i bogatoj i zanimljivoj istoriji, Veliki Indijski Zid nikada nije doživio svjetsku slavu. A čak i kada ga posjete, turisti budu upozoreni na sve opasnosti koje zid u sebi krije. Prepun je zamki i drevnih obrambenih mehanizama, koji su uglavnom isključeni, ali i dalje postoji opasnost da neki od njih, najskriveniji, i dalje funkcionišu.