Jack Malcolm Thorpe Fleming Churchill, [opravdano] poznatiji kao Ludi Jack (Mad Jack) bio je britanski vojnik koji se u Drugom svjetskom ratu borio protiv Njemaca naoružanih puškama, mitraljezima i tenkovima sa mačem u ruci, lukom i pregrštom strijela – često obučen u kilt, i često svirajući gajde ispred neprijateljske linije.
Jack Churchill je diplomirao na Kraljevskoj vojnoj akademiji Sandhurst 1926. godine, a prije Drugog svjetskog rata je radio kao urednik jednih novina, kao model, a također se pojavio i kao sporedna uloga u filmu Thief of Bagdad. Pored toga, on je 1939. godine postao i svjetski šampion u strijeljaštvu.
Jack Churchill, poznatiji kao Ludi Jack
1939. godine rat je već uveliko kucao na vrata Evrope, a iako je napustio vojsku 10 godina ranije, Ludi Jack, svjetski šampion u streljaštvu, je odlučio da stane u odbranu domovine jer je, prema njegovim riječima, “država zaglavila u njegovom odsustvu”.
Na samom početku rata, Jack je poslan u Francusku zajedno sa ostatkom britanskih ekspedicijskih snaga koje su trebale pomoći Francuzima da se odbrane od Njemaca, ali nedugo nakon što je Jack stigao, Hitler je napao, a Britanci su se našli usljed nezaustavljivog Blitzkriega. Britanski vojnici nisu imali mnogo opcija, već da se povuku prema moru i vrate nazad u Englesku, ali zahvaljujući vojnicima poput Jacka, prilikom povlačenja su radili sve što su mogli da makar malo uspore ‘nemilosrdni napredak’ Hitlerovih trupa.
Iako je većina Britanskih vojnika bila prestravljena, i samo su željeli da pobjegnu iz Francuske što prije, Ludi Jack je imao druge planove – pokrenuo je niz malih gerilskih napada na njemačke položaje i skladišta zaliha. Na svom vijernom motociklu, naoružan samo škotskim mačem, lukom i strijelama, on je jurišao na nespremne Njemce u pravom srednjovjekovnom stilu.
Na pitanje kolege zašto nosi mač u borbu, Jack je odgovorio: “Po mom mišljenju, gospodine, svaki časnik koji ide u akciju bez svog mača je nepropisno odjeven.”
Ludi Jack juriša sa mačem u ruci (prvi vojnik na desnoj strani)
Unatoč tome što je upucan mitraljezom u vrat, Ludi Jack se nastavio boriti tokom Bitke kod Dunkerquea, a čak je dobio i Vojni križ za hrabrost kada je spasio ranjenog britanskog časnika koji je ležao iza neprijateljske linije.
Nakon Dunkerquea, Jack se vratio u Englesku i odmah se prijavio da bude član nove organizacije poznate kao komandosi. Iako nije bio siguran šta je zapravo zadatak komandosa, nije mogao odoljeti ideji da nastavi rat.
U svojoj prvoj komandoskoj akciji, Jack je sudjelovao u amfibijskom napadu na njemačku bazu u Vaagsu u Norveškoj. Kao vođa Broj 2 Commando jedenicie, Ludi Jack je bio zadužen za onesposobljavanje artiljerije na Maaloy otoku. Dok su čamci jurili prema odredištu, on je pjevao “The March of the Cameron Men” i svirao svoje gajde, a čim se rampa otvorila, Jack je prvi istrčao mašući svojim mačem i krenuo u juriš vrišteći “COOMMAAAAAAANNNNDOOOO!!!” Dva sata kasnije, britansko Vrhovno zapovjedništvo je primio telegram od Ludog Jacka:
Maaloy artiljerija i otok zarobljeni. Žrtve minimalne. Demoliranje u toku. Churchill.”
U sljedećoj akciji u Salernu, Jack je osvojio još jednu nagradu za hrabrost. Njegova grupica vojnika je imala zadatak da zauzme artiljerijsku poziciju koja je sprječavala napredak Britanskih trupa. Iako je Njemaca bilo daleko više od Jackovih komandosa, on je ipak odlučio da napadne. Usred noći, on je sa svojim ljudima krenuo u juriš opet vrišteći iz sveg glasa “COOMMAAANNNNDOOO!!!!” Nijemci su, naravno, bili zbunjeni i iznenađeni, a 50 Britanaca je tu noć zarobilo 136 njemačkih vojnika, te nanijelo nepoznati broj žrtava. Ali to nije ni blizu Jackovih pravih mogućnosti…
Jedne noći, on je potpuno sam zarobio četrdeset i dva njemačka vojnika koristeći samo svoj mač! Jednostavno je zarobio jednog stražara, kojeg je koristio kao živi štit dok je išao od jednog do drugog vojnika gurajući im mač u lice sve dok se nisu svi predali. Njegov odgovor na pitanje o tome kako je uspio uhvatiti toliko vojnika tako lako: “Ja tvrdim da, sve dok kažete Njemcu jasno i glasno šta treba učiniti, ako ste stariji on će reći ‘jawohl’ (da gospodine).”
Nakon toga, Jak Churchill je stigao i u Jugoslaviju, gdje je vodio niz akcija protiv Njemaca stacioniranih na otoku Vis. U maju 1944. godine, vodio je jednu skupinu vojnika koja je trebala zauzeti jedno brdo. Pošto su Njemci pružali snažan otpor, samo je 6 vojnika stiglo do vrha (uključujući i Jacka). Sa samo par vojnika iza sebe, i dovoljno blizu Njemaca da ga čuju kako pjeva, Jack je učinio ono što bi svaki razuman vojnik učinio u tom trenutku – počeo je da svira svoje gajde i da pjeva “Will Ye No Come Back Again”. I pjevao je sve dok ga nije onesvijestila Njemačka granata i dok konačno nije zarobljen.
Jack je smješten u Sachsenhausen logor, a zbog prezimena, Nijemci su vjerovali da je on rođak Winstona Churchilla (što nije bio slučaj), a pored toga, smatrali su ga važnim zarobljenikom zbog njegovog čina. Ali Ludi Jack nije bio jedan od onih koji su bili spremni da čekaju kraj rata u logoru. Ubrzo je pobjegao kroz jedan kanal koji je prolazio ispod bodljikave žice, ali je nedugo nakon bijega ponovo zarobljen.
U aprilu 1945. godine u logoru je nakratko zakazao sistem rasvjete, a Jack je odmah iskoristio priliku i nestao u mraku. Nakon osam dana neprekidnog hoda i pređenih skoro 250 km, naišao je na oklopna vozila američke vojske u Italiji. Uspio ih je uvjeriti da je on britanski pukovnik, i umjesto da se vrati kući, priključio se trupama na Burmi, gdje je rat protiv Japana još uvijek bio u punom jeku. Do trenutka kada je stigao, na Nagasaki i Hirošimu su već bile bačene bombe, što je značilo da je rat već završio.
Čini se da je Ludi Jack bio jedini kojem se kraj rata nije dopadao, pa je jednom prilikom rekao: “Da nije onih prokletih Jenkija, mogli smo ratovati još 10 godina!”
No, kraj rata nije bio kraj Jackovih avantura. On je odlučio postati padobranac, a kada je završio obuku, otišao je u Palestinu kao drugi zapovjednik 1. bojne jedinice. Kasnije je postao i vojni instruktor u Australiji, a konačno je otišao u mirovinu 1959. godine. Jack je preminuo 1996. Godine, u 89. godini života u Surreyu u Engleskoj.
Preporučujemo: Vojnik koji je odbio da se preda (30 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata)
Moglo bi vam se svidjeti i...
Preporučujemo:
Tagovano kao: Drugi svjetski rat, istorija, ljudi, zanimljivosti
