Derinkuyu: Nevjerovatni podzemni grad u Turskoj

Stoljećima se krio od očiju javnosti, a otkriven je tek 1963. godine, Derinkuyu: apsolutno očaravajući inžinerski poduhvat, grad izgrađen oko 85 metara ispod površine zemlje, grad u kojem je moglo stanovati čak 20.000 stanovnika!

Prema riječima Odjela za kulturu Turske, ovaj podzemni grad su izgradili Frigijci, indoeuropski narod iz vremena antike, u periodu između 8. i 7. stoljeća prije nove ere, a vjeruje se da je proširen u doba Bizantijskog carstva.

Tokom uspona Perzijskog carstva grad je bio korišten kao naselje za izbjeglice, a kasnije kao sklonište od invazija Rimljana i Arapa. Također je pružao odličnu zaštitu od vrućih ljeta i ledenih zima Anatolije, a konačno je napušten tek u osmanlijskom dobu.

Derinkuyu se nalazi u Nevšehirskom vilajetu u centralnom dijelu Anatolije u Turskoj. Prema zvaničnoj istoriji, grad je pripadao Medijskom Carstvu, prvom iranskom carstvu koje je od kraja 8. do sredine 6. stoljeća p.n.e. obuhvaćalo prostore Velikog Irana, sjeverne Mezopotamije i istočne Male Azije.

Ovaj impresivni grad nije jedino nevjerovatno arheološko otkriće u Turskoj. U njegovoj blizini je otkriveno još pregršt drugih podzemnih gradova (oko 200), od kojih najmanje 40 ima tri sprata. Derinkuyu je ubjedljivo najveći, a podzemni tuneli ga vežu sa još četiri grada.

Ukupno, svi ovi gradovi su mogli primiti oko 100.000 stanovnika! Cijela regija, prepuna arheoloških čuda, kao što su prirodne piramide, podzemni gradovi, gradovi uklesani u stijene… se zove Kapadokija.

Derinkuyu (“Duboki Bunar”), kao najveći podzemni grad Kapadokije, ima 18 spratova koji vode do dubine od 85 metara ispod površine zemlje. Kroz njega teče svježa pitka voda, ima niz ventilacijskih sistema, pojedinačnih stanova, trgovine, komunalne sobe, bunare, oružarnice, groblje, kao i posebne otvore za bijeg. U gradu je pronađena čak i škola, kao i posebne odaje u kojima su se držale životinje.

Do sad su otkrivena 52 otvora za ventilaciju, a također je otkiveno da nisu svi izvori vode bili povezani sa površinom, vjerovatno zbog straha da bi osvajači mogli otrovati vodu.

Derinkuyu je otvoren za posjetitelje, ali samo se oko pola grada može posjetiti. Većina ulaza su tuneli toliko uski da se kroz njih gotovo mora puzati. Ovo je osmišljeno kako bi učinilo napadače krajnje ranjivim. Ulaz su čuvala masivna kružna vrata koja se zapečate iznutra, a svaki sprat grada imao je svoja vrata.