5 Zanimljivih psiholoških eksperimenata – 1. dio

Još od davnina psiholozi pokušavaju da otključaju misterije ljudskog ponašanja. Zašto ne pomognemo osobi u nevolji kada smo okruženi drugim ljudima? Zašto biramo pogrešne odgovore jer su ih svi oko nas izabrali? Ovu su samo neka o pitanja koja su mučila psihologe i zbog kojih su i odlučili da naprave ove zanimljive eksperimente.

S obzirom da ima jako mnogo zanimljivih psiholoških eksperimenata, odlučili smo se da ovaj post podijelimo na više dijelova.

 

5. Poznati violinist u podzemnoj željeznici

Joshua-Bell

Svjetski poznati violinist Joshua Bell odlučio je da jedan dan glumi uličnog svirača u jednoj podezmnoj željezničkoj stanici u Washingtonu kako bi vidio koliko će ljudi zastati slušati njegovu muziku.

Unatoč činjenici da je svirao na 3.500.000 dolara vrijednoj, ručno napravljenoj, violini i da je upravo rasprodao koncert u Bostonu gdje je prosječna cijena ulaznica iznosila oko 100 dolara, vrlo malo ljudi se zadržalo da besplatno čuje njegovu prekrasnu izvedbu. Ovaj psihološki eksperiment se desio 12 januara 2007. godine, i trajao je 45 minuta, za kojih je Joshua zaradio cijela 32 dolara i gotovo nimalo pažnje!

 

4. Piano stepenice

piano-stepenice

Psihološki eksperiment, koji je imao namjeru da dokaže da se navike ljudi mogu promjeniti (na bolje) tako što se u svakodnevne ‘dosadne’ aktivnosti uvede malo zabave pokazao se jako uspješnim.

2009. godine, tim stručnjaka je preko noći pretvorio stepenice u jednoj podzemnoj željeznici u Stockholmu, Švedska, u potpuno funkcionalan klavir. Svaki put kada bi prolaznik stao na određenu stepenicu, ona bi svirala tu notu. Taj dan, 66 posto više ljudi je odabralo piano stepenice umjesto pokretnih stepenica, koje većina inače koristi.

 

3. Aschova paradigma

Aschova-paradigma

U ovom ekseperimentu ispitanicima se pokaže jedna linija, a onda ih se zamoli da istu uporede sa tri druge linije i pronađu odgovarajuću veličinu.

Čini se jednostavnim, zar ne? Ipak, većina ispitanika pokaže pogrešnu liniju, jer je soba u kojoj borave ispunjena glumcima koji prije ispitanika odaberu pogrešan odgovor. Rezultati ovog eksperimenta jasno pokazuju da će se ljudi prilagoditi gomili koja ih okružuje umjesto da daju svoje mišljenje. Čak 80% ljudi se odluči za pogrešnu liniju!

 

2. Eksperiment sa Bobo lutkom

bobo-lutka

Albert Bandura je 1961. godine proveo eksperiment sa Bobo lutkom (lutka na napuhivanje) kako bi dokazao da ljudsko ponašanje proizlazi iz društvene imitacije, a ne od nasljednih genetskih faktora.

U eksperimentu su učestvovala djeca u stara od 37 do 69 mjeseci. On je postavio tri skupine djece: jedna je bila izložena odraslim ljudima koji pokazuju agresivno ponašanje prema Bobo lutki, druga je bila izložena odraslim ljudima koji se mirno igraju sa Bobo lutkom, dok je treća bila kontrolna skupina. Rezultati su pokazali da su djeca izložena agresivnom modelu u većini slučajeva i sama pokazala agresivno ponašanje prema lutki, za razliku od djece koja su bila izložena pasivnom igranju sa lutkom.

 

1. Apatija promatrača / efekt promatrača

apatija-promatraca

U slučaju nužde, većina ljudi vjerovatno želi biti u prometnom području kako bi imali veće šanse da im neko pritrči u pomoć. Suprotno popularnom mišljenju, biti okružen ljudima uopšte ne garantuje da će vam iko prići.

Psihološki fenomen koji se zove Apatija promatrača (Genovese efekt) navodi da su veće šanse da ljudi nekome pomognu ukoliko u blizini nema nikog, ili ima jako malo ljudi. Ako se u blizini nalazi više ljudi, obično se misli da će se neko već zaustaviti i pomoći, što znači da to ne morate biti vi. Naučnici ovo ponašanje zovu difuzija odgovornosti.

Utjecaj posmatrača nedavno je testiran na prometnoj ulici u Londonu. Rezultati su pokazali da socijalni status igra ulogu u tome da li će osoba primiti pomoć ili ne, iako velika većina ljudi samo nastave svojim putem bez zaustavljanja.

Još jedan eksperiment Apatije promatrača jasno je ilustrirao kako se ljudi ponašaju kada su (ili nisu) okruženi drugim ljudima. U eksperimentu, gdje su sudionici bili zamoljeni da popune nekakav upitnik, u prostoriju u kojoj su boravili počeo je ulaziti dim. Kada su sudionici bili sami u prostoriji, 75% ih je prijavilo dim. S druge strane, samo je 38% ispitanika u sobi sa još dvije osobe prijavilo dim.

Neki psiholozi tvrde da je za ovaku pojavu odgovorna pristojnost, koja u većini zapadnih kultura nalaže da je neprimjereno da se bulji u druge ljude u javnosti. Kao rezultat toga, u velikim skupinama, prolaznici se trude da ne gledaju previše okolo i ne obračaju pažnju na ljude oko sebe, zbog čega je i manja šansa da će primijetiti osobu kojoj je potrebna pomoć.

Preporučujemo: Bizarni psihološki eksperimenti (koji su pošli po zlu), kao i 5 Zanimljivih psiholoških eksperimenata – 2. dio

Pratite nas:

Moglo bi vam se svidjeti i...

Sponzorisani sadržaj

loading...