Na svijetu postoji više od 600 vrsta biljaka mesožderki. One uglavnom rastu na područjima koja su siromašna nitratima, te su zbog toga evolucijski razvile novi način da se domognu neophodnih minerala: hvatajući i probavljajući insekte i sitne životinjice.
Nakon što su kolonizirale širok spektar staništa, svaka vrsta se prilagodila određenim uslovima okoliša i određenom načinu hvatanja plijena. Ovo su neke od najljepših, ali i najsmrtonosnijih biljaka mesožderki.
Pinguicula je rod biljke mesožderke koja koristi ljepljive listove kako bi namamila i zarobila kukce. Od otprilike 80 trenutno poznatih vrsta, 12 su porijeklom iz Europe, 9 iz Sjeverne Amerike, te ostale iz sjeverne Azije.
Na lišću Pinguicule nalaze se žljezdane stanice koje proizvode ljepljivu sluz koja zarobi plijen. Također, većina biljaka ove vrste imaju i “ustajali miris” koji može poslužiti za privlačenje plijena.
Heliamphora je jako lijepa biljka iz Guiane, Južna Amerika. Tu, Heliamphora raste na planinskom području na kojem kiša gotovo uvijek pada – od 200 do 400 cm godišnje!
Cjevasti listovi biljke služe kao organ za hvatanje plijena. Kada se napune vodom oni služe kao idealne zamke za razne kukce. Kada jednom upadnu u biljku, insekti se utope u tekućini, a zatim ih biljka probavi uz pomoć bakterija koje žive na listovima /u tekućini.
Nepenthes je rod iz porodice Nepenthaceae koja ima oko 140 različitih vrsta i koja naseljava brojna područja u rasponu od Južne Kine, Indonezije, Malezije i Filipina, pa sve do Madagaskara, Sejšela, juga Australije, sjevera Indije i Šri Lanke.
Zamke koje su ove biljke razvile su pasivnog karaktera, što znači da su postavljene na jednom mjestu i da samo čekaju plijen. Imaju oblik vrča koji je pun posebne tekućine koja zarobi žrtvu koja upadne u ‘vrč’. Unutrašnji zidovi su obloženi smolom tako da je nesretnim insektima bijeg gotovo nemoguć.
Cephalotus je biljka mesožderka koja ima samo jednu vrstu Cephalotus follicularis. Naseljava dijelove jugozapadne Australije i poprilično je malena, odnosno ne raste mnogo visoko iznad nivoa zemlje.
Kada lovi, ponaša se kao i većina drugih mesožderki koje imaju ‘vrč’. Čekaju da insekti upadnu u njega, a zatim mu onemogućuju bijeg, probavljaju ga i iz njega ekstraktuju neophodne proteine.
Nastanjuju istočno područje Sjeverne Amerike, te imaju oko 8-10 različitih vrsta. Najatraktivnija karakteristika ove biljke su njihovi cjevasti listovi koji podsjećaju na trube.
Ova biljka koristi boju, miris i nektar koji se luči na ‘usnama’ vrča kako bi privukla i zarobila insekte. U samom nektaru se nalazi nekoliko hemikalija koje omame insekte, koji zatim vrlo lako padnu sa klizave ivice u unutrašnjost vrča gdje ih biljka i probavi.
Byblis, također poznata i kao ‘dugina biljka’ je vrsta mesožderke koja na pasivan način hvata svoj plijen pomoću ljepljivih zamki. Listovi ove biljke su prekriveni gustim slojem dlačica koje ne služe ničemu drugom, već da zagorčaju život svakom insektu koji se usudi posjetiti ovaj lijepi cvjetić.
Iako izgleda jako lijepo, Byblis je poprilično brutalan ubojica. Kada se insekt spusti na njezinu laticu, on tu ostaje sve dok ne umre sporom u mukotrpnom smrću – od gladi. Nakon toga, biljka ga probavi…
Utricularia je rod biljke mesožderke koja se sastoji od oko 233 vrsta. Žive na slatkoj vodi, ili jako vlažnom tlu na svim kontinentima osim na Antarktiku,a često se može pronaći i u vrtovima ili domovima.
Sitne zamke ovog roda su opisane kao najsloženije i najsofisticiranije koje se mogu pronaći kod jedne biljke mesožderke. Ove malene zamke podsjećaju na kesice i vise na listovima biljke, a otvori su okruženi sitnim bodljama. Kada plijen upadne u zamku, bijeg je nemoguć.
Drosera (Rosulja) je rod biljke mesožderke koja ima preko 170 različitih vrsta. Ove biljke mogu same sebe oprašivati i same sebi stvarati neophodne minerale za opstanak.
Žive na mjestima osiromašenim mineralnim materijama, pa su zbog toga i razvile sposobnost hvatanja insekata (ljepljivi listovi) koje koriste kako bi iz njih dobile neophodne proteine.
Aldrovanda je slobodno plutajuća vodena biljka bez korijena. Ova mesožderka hvata plijen svojim ‘čeljustima’ koje se mogu zatvoriti jako brzo. Kada se stimuliraju dlačice koje se na njima nalaze, biljka se zatvara za manje od pola sekunde.
Čudno ponašanje ove biljke se proučavalo dugi niz godina, ali tek je nakon opsežnog Darwinovog proučavanja ustanovljeno da je Aldrovanda zapravo mesožder.
Rod Dionaea uključuje samo jednu vrstu, a to je ujedno i najpoznatija biljka mesožderka na svijetu – Venerina muholovka.
Kada plijen dospije u ‘čeljusti’ biljke, one se brzo zatvaraju onemogućujući insektu priliku za bijeg. Mekane dijelove insekta probavlja, a sama probava može trajati i 10 dana. Mehanizam za hvatanje plijena je toliko razvijen da može razlikovati žive organizme od ostalih stimulansa, kao što su na primjer kapljice kiše. U protivnom, biljka bi se non-stop otvarala i zatvarala.
Preporučujemo: Najsmrtonosnije biljke na svijetu
Moglo bi vam se svidjeti i...
Preporučujemo:
Tagovano kao: biljke, zanimljivosti