Širom svijeta, zabilježi se gotovo 12.7 milliona novih slučajeva svake godine. Od toga, oko 7,5 miliona ljudi će umrijeti. Govorimo o jednoj od najopakijih bolesti današnjice: raku.
Još u starom Egiptu su otkriveni zapisi o ovoj bolesti, kao i zapis da za ovu bolest ne postoji lijek. Gotovo 2,000 godina poslije u Grčkoj, Hipokrat koristi pojmove kao što su carcinos i carcinoma koji opisuju ovu bolest.
Unatoč naprednoj tehnologiji koju danas imamo, investiranim milijardama u pronalazak lijeka, ‘rak’ je i dalje velika misterija. Iako smo malo svjesniji – znamo da ishrana, pušenje, kancerogeni materijali i sl utječu na nastanak tumora, u proteklih 5 desetljeća se nije desio dramatični napredak u borbi protiv ovog zloćudnog ubice.
Ipak, postoje razlozi za optimizam. Nove tehnologije stvaraju nove mogućnosti. A na čelu borbe protiv raka su desetine projekata širom svijeta. Neki su bogato financirani, neki slijede jednostavne ciljeve, a drugi guraju granice nauke. Svima je zajednički cilj da konačno, kao ljudski rod, pobjedimo ovu opaku bolest.
Upoznajete nekoliko takvih projekata
U svom laboratoriju Christie Instituta u Manchesteru, jednom od najvećih centara za liječenja raka u Evropi, prof Tim Illidge razvija nešto što se nada da će postati “magična formula” protiv određenih vrsta raka. On je pionir u korištenju radio-imunoterapije, odnosno treniranja imunološkog sistema da prepozna i uništiti stanice raka.
Imunoterapija je mijenjanje stanice u laboratoriju kako bi ih bolje prirpemila u borbi protiv raka. Iako je već poznata neko vrijeme, problem s njom je taj što su tumori postali napredniji. Radio-imunoterapija dodaje profinjenost preciznim ciljanjem radioaktivnih molekula koje mogu uočiti i uništiti stanice raka, bez oštećenja zdravog tkiva.
Prof Illidge daje primjer Mela, umirovljenog vozača kola hitne pomoći koji se umalo suočio sa agresivnom kemoterapijom. “Umjesto toga, dodavanjem radioaktivnih molekula na antitijela koja se bore protiv raka, koristili smo njegov lični imunološki sistem kao ubojicu tumorskih stanica”, kaže prof Illidge. “To je znatno bolje za bolesnike jer ih liječi brže s manje nuspojava. Ovo zovemo ‘čarobni metak’. Mel je bio oduševljen rezultatima a čak je uspio zadržati i dugu kosu.”
Baš kao što ništa ne može biti previše futuristički u liječenju raka, isto tako ništa ne može biti previše staromodno. Profesor Jim McCaul, specijalist za lječenje tumora glave i vrata na Bradford Royal ambulanti, provodi ispitivanje pomoću lijeka iz 19. stoljeća za liječenje gihta (uratne artropatije, bolesti koja nastaje kao posljedica trajno visokog nivoa mokraćne kiseline u krvi (hiperuratemija) i taloženja kristala mononatrijum-urata u zglobovima i drugim dijelovima organizma).
Lugolov jod, koji je izumio je francuski liječnik Jean Lugol 1827. godine, korišten je za sve, od čišćenja posjekotina do pročišćavanje vode. Jedna od njegovih zanimljivijih osobina je sposobnost da ‘umrlja’ zdrave stanice – tako da one poprime smeđu boju dok bolesne kancerogene ili pre-kancerogene stanice budu svijetlije boje. Važnost ovog otkrića je ta da hirurzi koji rade na otklanjanju tumora usta i grla trenutno nemaju pouzdan način da znaju koliko tkiva treba ukloniti. Kancerogene stanice mogu biti ostavljene ili savršeno zdrave izrezane.
Tretman jodom, smatra prof McCaul, može dovesti do toga da se trenutna 10 milimetarska margina oko raka svede na svega 2mm. “To je jednostavna ideja”, kaže on, “ali ideja koja će drastično smanjiti broj nagađanja u hirurgiji. Trenutno vršimo testove na 12 lokacija, a rezultati su ohrabrujući. Ranije smo očekivali da operaciju napusti 30 posto pacijenata kojima nisu otklonjene sve kancerogene stanice. Ova brojka sada iznosi četiri posto.”
Prof Jay Bradner, specijalista za rak koštane srži na Dana-Farber Institutu u Bostonu, je kao svoje polazište za borbu protiv tumora uzeo otkriće iz osamdesetih: da je rak vezan za genetiku. Problem može biti nasljedan ili posljedica izloženosti vanjskim uticajima kao što su dim ili radioaktivnost, ali na kraju je rak ipak posljedica abnormalnosti u genima. Uzbuđenje prof Jay Bradnera je bilo na vrhuncu kada je Human Genome Project, koji mapira više od 20.000 gena, otkrio tačan način na koji su geni pošli po zlu.
Ipak ovo i nije tako jednostavno. Genetsko kodiranje malignih stanica može izgledati sasvim normalno. Nešto drugo mora biti u njima što nije uobičajeno. Mnogi naučnici, uključujući i prof Bradnera, smatraju da epigenomi (koji služe kao upali/ugasi prekidač u genima) sadrže ključ.
“Možda ćete se zapitati, sa svim naporima kojim rak pokušava ubiti pacijenta, kako to da on nikada ne zaboravi da je rak?” izjavio je Prof Bradner u svom nedavnom TED govoru. “Kad omota svoj genom, podjeli ga u dvije stanice i ponovo odmota, zašto se ne pretvoriti u oko, u jetru, jer ima sve gene potrebne za to? Razlog tome je da je rak stavlja male molekularne oznake, male bilješke, koje podsjećaju stanicu: ‘Ja sam rak, ja moram da rastem’. Dakle, moramo razviti molekulu koja bi “spriječila ostavljanje tih poruka” kako bi prevarili zaražene stanice da zaborave da su one rak.“
Prof Bradner, zajedno sa svojim timom je na kraju stvorio JQ1, molekulu koja cilja na protein koji uzrokuje neke vrste tumora. I dok su gledali svoje molekule u akciji pod mikroskopom, njihovo uzbuđenje je raslo: “Stanicama raka, malim, okruglim i brzo djeljivim, počele su rasti ruke i proširenja”, rekao je prof Bradner. “One su mijenjale oblik. U stvari, rak stanica je, zaboravljajući da je rak, postala normalna stanica.”
Virus koji može napasti stanice raka već je dugo san medicinskih naučnika – ali je desetljećima ostao – samo san. Ideja ovog načina borbe je prvi put nastala iz slavnog slučaja 1951. godine, kada je mlada djevojka koja je bolovala leukemije oboljela od vodenih kozica, što je i poslalo rak u remisiju. Euforija je uskoro završila kada je postalo jasno da se imuni sistem bori snažno protiv ovog virusa.
Nova nada se pojavljuje s razvojem JX-595 virusa u Ottawi, Kanada. Temelji se na virusu koji se koristi se u razvoju cjepiva protiv velikih boginja. Za razliku od prethodnih virusa protiv raka ima mnogo manje štetnih učinaka na zdrave dijelove tijela, a ne ubrizgava se u krvotok, nego direktno u tumor.
“Vrlo smo uzbuđeni”, kaže prof John Bell, vodeći istraživač projekta na Sveučilištu u Ottawi, “jer ovo je prvi put u istoriji medicine da je virusna terapija pokazala da se dosljedno i selektivno replikuje u raku tkiva nakon infuzije kod ljudi.”
Ponekad rak izgleda kao da tačno zna koga treba da napadne. Prošle godine je napao dr. Lukasa Wartman, poznatog specijalistu za leukemiju na Sveučilištu Washington. Dr. Wartman, 34, već se izborio s dvije blaže vrste leukemije. Njegove šanse za preživljavanje treće bile su gotovo ravne nuli.
Ali imao je jednu prednost: svoje kolege sa sveučilišta koje je pionir u Genome istraživanju. Oformili su tim koji će raditi na posebnom projektu, potpuno genom sekvenciranje stanica raka dr. Wartmana, zdravih stanica i njegove RNA. To još nikada niko nije pokušao za ovu vrstu raka, a ovakav poduhvat zahtijeva sve dostupne strojeve za skeniranje i superračunare koji rade 0-24. Ali ipak sav napor se isplatio. Otkrili su problem – gen ‘uljez’ koji je proizvodio velike količine određenog proteina, koji potiče rast raka.
Desila se nevjerovatna stvar, otkrili su da već postoji dostupan lijek (iako odobren samo za tretman raka bubrega) koji napada i otkriveni problematični gen. Dr. Wartmanova leukemija je sada u remisiji.
Cijelokupno genom sekvencioniranje je složen, neizvjestan i skup poduhvat. Kada je šefu Apple-a Steve Jobsu je ponestalo drugih mogućnosti za borbu protiv raka gušterače, on je prošao sličan proces kao i dr. Wartman, navodno ga je koštalo 100.000 dolara. Ipak, jednostavnije varijante postupka postaju dostupne i dr. Ley vjeruje da veliki napredak tek dolazi. “Ovo je najsnažniji dijagnostički alat koji smo ikad imali”, kaže on. ” Što više radimo sekvenciranje, više razumijemo ove mutacije.”
Moglo bi vam se svidjeti i...
Preporučujemo:
Tagovano kao: genom, Human Genome Project, nauka, sci-tech, tehnologija, virus, zdravlje
