Kućni lijekovi iz 20. stoljeća su bili krajnje bizarni – od lječenja kokainom pa sve do lječenja kerozinom (djece!). Ali ako su ti kućni lijekovi bili prihvaćeni i popularni, šta se onda dešavalo u zvaničnoj medicini?
U današnjem svijetu, mnogi doktori iz prošlih stoljeća bi završili u zatvoru, jer ovo su bili neki od standardnih (bizarnih) načina lječenja u našoj kratkoj ‘modernoj’ istoriji.
Zamislite, odete kod psihijatra da se požalite na psihičke probleme, a on izvadi čekić i alatku za razbijanje leda, zabije vam je čekićem u mozak, malo ‘pročačka’ i odstrani komadić istog. Ono što je sigurno, jeste da više nećete imati psihičke probleme, zapravo nećete imati nikakve probleme, jer vas lobotomija pretvara u biljku.
Najpoznatiji među doktorima koji su vršili lobotomiju bio je Walter Freeman, neurolog koji je diplomirao na Yaleu i Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pennsylvaniji. Iako svoje pohode nije započeo sa lošim namjerama, Freeman je postao jedan od najzloglasnijih doktora nakon što je izvršio preko 3.500 lobotomija. (više o zlim doktorima)
U 19. stoljeću, dječiji ‘umirujući’ sirupi su upravo radili ono što se od njih i očekivalo: mogli su umiriti djecu u roku od par minuta. Kako? Morfijem! Na primjer, svakih 30 grama Mrs. Winslow umirujućeg sirupa sadržavalo je šezdeset i pet miligrama čistog morfija.
Ovakva praska davanja morfija djeci je trajala sve do 1910. godine, kada je izašao opsežan članak u New York Timesu u kojem su poručili da djeca na morfiju vjerovatno i nije naše najbolje otkiće poslije točka. U njihovom istraživanju, otkrili su da ‘umirujući dječiji sirupi’ sadrže: morfin sulfat, kloroform, morfij hidroklorid, kodein, heroin, opijum i kanabis indica, a ponekad i nekoliko ovih sastojaka zajedno u jednom sirupu.
U prošlim stoljećima, teške droge nisu bile samo za djecu jer su i odrasli su mogli ‘uživati’ u heroinu. Doduše, samo ako kašlju.
Niko nam više ne treba govoriti o tome koliko je heroin razoran i koliko jaku ovisnost izaziva, ali ono što malo ljudi zna, to je da heroin zaista pomaže protiv kašlja. Dakle, ako ikada postanete junkie, kašalj je (vjerovatno jedini) problem koji nećete imati. Usput, heroin je izvorno razvila gigantska farmaceutska kompanija Bayer.
Muškarci su oduvijek pokušavali pronaći efektivan način borbe protiv impotencije, ali tek kada se pojavila struja, došli su na genijalnu ideju – elektro šokiranje muškosti! Ono što je fascinantno jeste da ste mogli pronaći više od jedne kompanije i doktora koji su prodavali različite brandove elektro- šok-u-penis pojaseva.
Rani liječnici su mislili da je impotencija uzrokovana masturbacijom. Njihov recept: električni uređaj koji šokira korisnika i navodno uzrokuje erekciju! Ovi uređaji su se redovno reklamisali u novinama i medicinskim časopisima gdje su obećavali da će muškarcima vratiti njihovu ‘moć’. Jedan poznati promotor bio je dr. James Graham koji protiv impotencije preporučuje hladno kupanje i zatim naravno – elektro šok u penis.
Ženska histerija je bila poznata ‘bolest’ u 19. stoljeću. Ova dijagnoza se mogla uspostaviti kod gotovo sve i jedne žene na svijetu, jer, čak i danas žene muškarcima moraju nacrtati zbog čega im se promjenilo raspoloženje. Najčesći pacijenti sa Ženskom histerijom su bile žene koje su se protivile svojim dragim muževima i imale svoj stav.
Kako izliječiti “bolest” koja ne postoji? Jednostavno – orgazmom. Lijek za žensku histeriju bio je dobar liječnik koji je vršio vaginalnu masažu dok žena ne postigne “histerični paroksizam.” Da. Lijek za žensku histeriju bila je liječnikova ruka ispod suknje, sve dok žena ne počne vrištati njegovo ime u ekstazi. Prema knjizi Rachel P. Maines, Tehnologija orgazma, liječnici su se vremenom umorili i izmumili vibrator, tako da ova priča ipak ima sretan kraj..
Već stoljećima, živa se koristila za liječenja gotovo svih mogućih i nemogućih bolesti. Ako ste ogrebali koljeno, nema problema – samo utrljajte malo žive na njega. Živa, kao što znamo, je otrovna kao pakao. Simptomi trovanja živom su bolovi u prsima, srcu i plućima. Zatim kašalj, drhtanje, grčenje mišića, psihotične reakcije, delirium, halucinacije i na kraju suicidalne tendencije. Nije ni čudo da je prije samo 200 godina prosjek životnog vijeka bio 35 godina.
Ovo je kratka lista poznatih imena za koje se zna da su umrli u toku ‘lječenja’ živom: Amadeus Mozart, koji je umro od žive koja je trebala izlječiti njegov sifilis. Ludwig van Beethoven za koga se smatra da je umro usljed trovanja teškim metalima, uključujući živu. Napoleon Bonaparteova analiza kose je pokazala visoku (smrtonosnu) razinu žive, olova i arsena. Abraham Lincoln za koga se smatra da je imao nagle promjene raspoloženja i nesanicu zbog ‘plavog lijeka’ koji je koristio, to jest – žive. Engleski kralj George III, koji je završio gluh, slijep i lud zbog žive. Majka i supruga Ivana Groznog, prvog ruskog cara, oboje su bile ‘izlječene’ živom, prema nedavnoj analizi njihovih ostataka….
Tu su još i Sir Michael Faraday, Alfred Stock, Karen Wetterhahn, Sir Isaac Newton, Engleski kralj Charles II, prvi car Kine Shi Huangdi… kao i mnoga druga poznata imena za koje se utvrdilo trovanje živom preko analize kose, posthumnih ostataka i slično.
Preporučujemo da pročitete i psihološke eksperimente koji su pošli po zlu.
Moglo bi vam se svidjeti i...
Preporučujemo:
Tagovano kao: bizarno, kućni lijekovi, medicina, zanimljivosti, zdravlje